Koncepcija izložbe:
Izložba pod nazivom “Autoportret bez subjekta” propituje granice između identiteta samog umjetnika i objekta- lutke.
Kroz povijest umjetnosti tradicionalno autoportret podrazumijeva introspektivni čin samoprikazivanja, pritom se ne misli na puki prikaz fizičkih obilježja, nego i složen vizualni iskaz o identitetu, introspekciji i samoreprezentaciji koji može biti izveden u bilo kojem mediju.
Autoportret u sebi krije dvostruku ulogu: on je istodobno subjekt (umjetnik koji promatra i stvara) i objekt (onaj koji je prikazan i stavljen pred pogled promatrača u ovom slučaju u obliku lutke). U izložbi lutaka “Autoportret bez subjekta”, autoportret se pojavljuje lišen subjekta kojeg pretvara u lutku, figuru, objekt. Prisutno ‘tijelo”/lutka ne govori, ne gleda, ne misli, međutim posjeduje taj potencijal ako se iz izložbenog prostora preseli u scenski prostor. Lutka, materijal, objekt u ovom slučaju artefakt projekcija je sebe/umjetnika u obliku stvari. U tom prijelazu iz “ja” u “ono”, iz subjekta u objekt, otvara se prostor pitanja: gdje počinje, a gdje prestaje slika sebe? Koliki prostor interpretacije autoportreta dopušta lutka kao primarno scensko biće, a tek onda artefakt? Uz lutke mogu se izložiti i dijelovi scenografskih elemenata ili skice koje prikazuju nastanak rada, ovisno o zamisli autora, a upotpunjuje koncept.